"Priče sa papira nam duže ostaju u sjećanju": Može li knjiga "pobijediti" ekran?

Ipak, danas je Svjetski dan knjige – onaj jedan dan u godini kada se vrijedi zapitati: kako je taj format od povezanih listova papira uspio preživjeti sve naše ekrane?

Nauka o miru: Zašto nam mozak traži "sidro"?

Naša svakodnevica postala je sakupljanje podataka. Bombardovani smo notifikacijama i algoritmima koji nam stalno govore šta da gledamo i o čemu da mislimo. U tom haosu, knjiga je ostala jedini preostali oblik istinskog "offline" otpora.

Kada otvorite knjigu, niko vam ne šalje reklame. Niko ne traži da "prihvatite kolačiće" i niko vam ne prekida pažnju nakon 15 sekundi videa.

Knjiga je postala luksuz koji nema cijenu – luksuz pažnje koja nije na prodaju.

Nije stvar samo u nostalgiji ili mirisu nove štampe koji svi volimo spomenuti. Nauka kaže da naš mozak potpuno drugačije funkcioniše dok gleda u papir.

Dok na ekranima tekst uglavnom "skeniramo" u obliku slova F, tražeći samo ključne riječi, uz knjigu ulazimo u stanje koje psiholozi zovu duboko čitanje.

To je svojevrsna terapija za našu pažnju koju su društvene mreže isjeckale na komadiće od 15 sekundi. Knjiga nas bukvalno uči kako da ponovo budemo fokusirani i prisutni. Psiholozi objašnjavaju da čitanje na ekranu stvara svojevrsno "klizanje" pažnje – stalno prelijećemo preko teksta, dok nam fokus kradu notifikacije koje ostavljaju "ostatke pažnje“ čak i kad ih ne otvorimo.

"Psiholozi ističu da nam papir nudi 'kognitivne sidra' – mozak doslovno pravi mapu pročitane stranice, pamteći gdje je neka misao stajala, dok na ekranu sve klizi i nestaje u trenu. Upravo zato nam priče s papira duže ostaju u sjećanju – one imaju svoj fizički dom, a ne samo piksele", piše Cottonwood Psychology.

BookTok i generacija koja bira police umjesto piksela

Zanimljivo je da najveći povratak štampanoj knjizi ne predvode nostalgičari koji žale za prošlim vremenima, već generacije koje su rođene sa tabletom u rukama.

Zahvaljujući fenomenima poput BookToka, mladi ponovo otkrivaju klasike, ali i savremene autore, pretvarajući čitanje u dio svog identiteta.

Za njih polica sa knjigama u sobi nije samo skladište papira, već "analogni" dokaz njihove ličnosti.

Oni traže ono što nauka zove narativni transport – onaj osjećaj kada vas težina knjige u rukama i okretanje stranica potpuno "izmiri" sa svijetom i prebaci u drugu stvarnost. U svijetu koji postaje previše digitalan i vještački, posjedovanje nečeg opipljivog postalo je stvar estetike, ali i intelektualnog bunta.

Međunarodni sajam knjiga u Skenderiji

Sarajevo i danas drži do te tradicije, a dokaz je i 37. Međunarodni sajam knjiga koji se ovih dana održava u dvorani "Mirza Delibašić".

Iako nema kilometarskih redova ispred Skenderije, unutra je atmosfera i dalje ista – onaj specifičan miris nove štampe i žamor ljudi koji traže nešto što će ih na trenutak izmjestiti iz stvarnosti.

Ovogodišnji sajam, koji slavi i veliki jubilej – 70 godina od osnivanja sarajevskog sajma – pod motom "Put knjige" podsjeća nas da papir nema alternativu.

To potvrđuju i sami posjetioci kojima je, uz svu tehnologiju, listanje stranica i dalje najdraži ritual.

Važno je istaći i to da u Profesorica se odmah vratila na posao, pojedine informacije nisu tačne" vremenu kada se znanje sve češće konzumira kroz ekran, Sarajevo ostaje podsjetnik da knjiga nikada nije bila samo predmet. Sarajevska hagada, jedna od najvrijednijih knjiga na svijetu, preživjela je ratove zahvaljujući ljudima koji su je skrivali i čuvali, svjesni da u rukama drže više od papira.

I kada je u augustu 1992. godine gorjela Vijećnica, sa njom su nestajale hiljade knjiga, rukopisa i dokumenata – cijela jedna memorija. Ipak, dio tog blaga je spašen, iznesen iz plamena, često pod granatama. Obnovljena Vijećnica danas stoji kao simbol prkosa i sjećanja, podsjećajući da se knjige mogu spaliti, ali ideja koju nose – ne može.

Knjiga kao prva pomoć

U novinarstvu često kažemo da vijest živi jedan dan. Knjiga živi decenijama. Dok se mi svakodnevno trošimo na politiku, zakone i krize, knjiga nam nudi širu sliku.

Ona nas uči empatiji – alatki koja nam je neophodna da bismo uopšte razumjeli svijet o kojem svakodnevno izvještavamo.

Zato danas, umjesto još jednog besciljnog kruga po društvenim mrežama, dajte šansu papiru. Svratite do sajma ili obližnje knjižare, ne zbog spektakla, nego zbog sebe. Kupite knjigu jer vam se svidio naslov ili jer vas zanima neka tuđa sudbina.

Jer, na kraju dana, dok vještačka inteligencija može simulirati znanje, samo čovjek može osjetiti toplinu priče koja mu se odmotava pod prstima dok okreće listove.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad